Мислила сам да се „разумем“ у лексику српског језика. Завршила факултет, прочитала толико књига…
Онда, потпуно девастирана, схватих да немам појма шта је то мицеларна вода!
Можда постоји неки „новосрпски“, „англосрпски“…
Кад мало боље размислим, и те силне књиге су писане прошлог века и раније,
а од писаца наше „савремене књижевности“ (према плану за средње школе) – један је само међу живима.
Девастирана, девастирана…
E a kakva je to voda? 😀
Draga Daro, ona je naš „najbolji kozmetički prijatelj“…evo, stavila je Vesna link. 😉 🙂
Желудац ми се окреће од тих новотарија. Бирам да будем новосрпски неписмена…
I ja sam bila u šoku kada sam u vestima čula: „…na područjima Srbije devastiranim poplavama…“ Zar ne može „uništenim“, „razorenim“?! Još ne dolazim sebi…
Како иде она пословица, видела жаба да се коњ поткива… То је, вероватно, најбољи опис тих „новинара“, „водитеља“, „спикера“ који нас тероришу својим бисерима…
Ма, неко то одобрава. У супротном, исправљали би им текстове.
Питање је да ли има оних који исправљају. Оно што знам је да је у многим новинским кућама прво страдала лектура. У циљу смањења трошкова лектори су проглашени за вишак, а текстови су редиговани тако што су новинари почели једни другима да читају текстове и исправљају уочене грешке.
Не знам како је на телевизији, али ценим да нема много разлике.
Зато и имамо тај новосрпски језик 🙁
http://www.jasmin.rs/clanak.asp?id=231&v=1&va=saveti
Hvala! 🙂
Jeco ja tebe ništa ne kontam…
Pričaj srpski da te ceo svet razume!
P.S.
E „s“ od srpski treba veliko slovo? Mis’m…
Sve je BAŠ kao što si napisao. 😉
Reblogged this on СРПСКИ ЛАКО.
Све саме покондирене тикве. Ваљда мисле да ће да буду већи европљани ако се девастирају спиновањем мицеларне воде.
Trebalo bi mozda izorganizovati set skrininga (najbolje u bekstejdzu) pa da se jasno vidi ko je sve devastiran tom miceralnom vodom i drugim slicnim stvarima 😉
Hahahaha…nasmejaste me! 😀 😀 😀
А шта бисте рекли за црногорску кисЈелу?
А, па то је други језик. НиЈесам компетентна. 😉
Ja taj novo srpski zovem „anglo-srpsonski“. Mislim da nisu tuđice ono će uništiti jezik koliko će g auništiti gugl-trenslejterski izgovor i konstrukcije. Kad čujem „nepropustivo“ (Hrvati makar u duhu svog jezika, kažu „za ne propustiti“), kad čujem „ići ću na more planinu ili gde god“ (u srpskom jeziku postoji gde god, samo što se njome misao ne završava, nego ide i odrednica iza: „gde god hoću“ na primer), kad čujem omiljenu anglo-srpsonsku „kako god“ kojom se misao završava, a nema iza nje nikakve odrednice (verovatno preslikano iz engleskog: „whatever“, ali u engleskom rečenicu tako možete završiti), na primer: „Ići ću na more autobusom, ili kako god“ – e onda (bih da) pucam od besa. U srpskom jeziku ne kaže „ili kako god“ nego „ili bilo kako“, ne kaže se „ili gde god“, nego „ili bilo gde“. Problem je i sa današnjim načitanima u tome što su više načitani engleskog nego srpskog jezika. Savršeno se zna misao pprevedena sa engleskog, samos e ne zna da se interpretira na srpskom.
To je, kao što već rekoh, za mene veći problem od tuđica. Svaki jezik u određenom vremenu primi određeni vroj stranih reči (ko b rekao da je bokal srpska reč?), ali da tako kažem – konstruktivno uništavanje jezika (sintaktičko, jel se tako zove, lingvisti – upomoć 🙂 ) – to je za jedan jezik pogubno.
Često navodim primer kad je moj bivši poslodavac razgovarao telefonom sa mojom majkom koja zna nekoliko pari engleskih reči, i pitao gde sam ja; majka je prepoznala u svemu moje ime, shvatila da treba da kaže gde sam i rekla: „Vladimir office“, a onda je Šveđanin odgovorio:“Ahaaa – kancelarija“.
Мислим да употреба израза гдегод и какогод и сличних њима, већма представља ствар познавања граматике. Мени много више пара уши „називање телефоном“ и „обзиром на кишу…“ За разлику од претходног, пара на уши ми иде од све чешће употребе потпуно дебилних израза као што су на пример: девастирање, спиновање и остали европејски имбецилизми.
I „tenderi“ i slične gluposti! 🙂
A, šta kažete na ovaj tekst? http://www.politika.rs/rubrike/ostali-komentari/Zivotno-ugrozeni-jezik.lt.html